Thursday, August 10, 2006

Dan Istine i Ispravnosti

I dok je život gasnuo u njegovim očima, prošaputao je – jebem ti, stvarno je to sve ljubav. Samo ljubav postoji! Koji smo mi slepci-ludaci... Potom je jako uzdahnuo kao da će zaplakati, ili viknuti, stegao mi ruku zadržavajući dah na trenutak, da bi potom šumno i sporo izdahnuo, otpuštajući stisak, očiju zagledanih u beskraj...

Prodavačice su danas bile neobično ljubazne i tihe.

Ljudi su se jedni drugima javljali sa poštovanjem, gotovo svečano, uz naklon i podizanje šešira.

Svako je ispred svoje kuće, ili zgrade, počistio i potom nahranio ptice, pse lutalice i lokalne mačke.

Stotine ljudi se prijavilo u miliciju da prizna neki zločin ili prekršaj, hiljade su navalile u crkve na ispoved.

Nebrojeni ljudi išli su kod onih kojima su dužni da vrate dug, ili da iskažu nemoć da ga vrate i žaljenje povodom toga. Dati dugovi su primljeni, kamate otpisane, a onima koji kasne oprošteno je i dat im je nov rok otplate.

Od ranog jutra brujalo je od opraštanja i pokajanja, priznanja i objava istinskih namera, osećanja i želja...

Ko je radio, radio je više nego što je bio plaćen, a ko je plaćao, davao je više nego što je propisano.

Roditelji su bili nežni prema deci, ne stideći se da pokažu ljubav i odbijajući da budu prestrogi ili nezainteresovani. Neki od njih su otišli u domove i preuzeli decu koje su se odrekli, ili su usvojili onoliko njih koliko su mogli. Do večeri više nije bilo siročadi, napuštene, ili zanemarene dece.

Takođe, svi beskućnici su dobili smeštaj, okupani su i nahranjeni, obučeni u čistu odeću.

Svi zapušteni grobovi su sređeni i ukrašeni cvećem. Popovi su ih osveštali besplatno i zdušno se unoseći u taj ritual, bez svedoka, osim Višnjeg...

Smeća nije bilo nigde u gradu, kao ni glasne primitivne muzike.

Lekari su priznali da su samozaljubljeni neznabošci, da su primali mito, i da to više nikada neće činiti, i zatim izgovorili Hipokritovu zakletvu još jednom, naglas, sami pred sobom.

Većina političara je priznala svoje namere i povukla se iz politike, otišavši potom da rade nešto korisno, ukoliko su u stanju, a ostali su pohitali u brda da čuvaju ovce.

Svi popovi i sveštenici priznali su da nemaju pojma šta govore i čine, te da nemaju iskustvo spoznanja Boga, kao i to da ili čine isto što i ljudi koje nazivaju grešnicima, ili beže u priču o bezgrešnosti zato što su iskompleksirani, impotentni, što im je mali, što im je crna mati gasila pikavce po telu ili je činila slične grozote, ili pak zato što su psihički zatrovani i zgađeni nad seksualnošću koju nikada i nikako nisu mogli da razumeju, videći u ženi svo zlo ovog sveta, i oličenje satane, a ovo opet zato što su začeti i rođeni od roditelja koji nisu imali ljubavi u sebi...

40% amerikanaca, onih koji su do sada tvrdili da su ih bili oteli vanzemaljci i vršili eksperimente na njima, priznalo je da su to izmislili i da su samo jako voleli i želeli da tako bude, skrenuvši neprimetno u ludilo uobrazilje.

Nasa je preko svih medija obznanila da su „istorijski 1. let na mesec" obavili u filmskom studiju, slagavši tako ceo svet da su se „alunirali".

Jevreji su, doduše posle celodnevnog kolebanja i većanja, negde pred ponoć otvorili završnicu - „prljavo rublje", i priznali svoje dosadašnje namere i nepočinstva, i dozvolili mogućnost da i „stoka" zvana „nejevreji" možda, ipak, nekako, kojim slučajem, može imati neke veze sa Bogom... i potom priznali da su nezakonito kupili i okupirali palestinsku zemlju, okončavajući ovaj, po njih, mučni trenutak priznanjem Palestinske države.

Potom je, u 5 do 12, došlo do super finiša:

75% žena je priznalo da nikada nisu doživele orgazam u seksu, i da ga foliraju. 30% žena je priznalo da misle da orgazam i ne postoji, nego da su ga izmislile razne kurve i ostale beštije..., a da žene samo foliraju na tu temu ne bi li zainteresovale ili namirile muškarce;

75% muškaraca i 80% žena prizanlo je svojim bračnim partnerima da su ih prevarili bar jednom, ili da to uredno čine;

99% žena je priznalo da veličina penisa uopšte nije nebitna, dapače, da je vrlo bitna, pogotovo njegova debljina, pošto veliki penisi jako rastegle vagine i tako izvrše jak nadražaj na živce, ali je dodala i to da velika džomba sama po sebi ne znači ništa ako čovek nije seksualan, emotivan, i ako nema hemije, potom su definisale idealnog muškarca – onaj na koga se obeznanjuju i pre nego što je došlo do seksa, a kad do njega dođe, onda se ispostavlja da ima veliku alatku koja im stoji satima ukrućena, dok ih oni neumorno obljubljuju. Astrološko društvo je odmah objavilo dopis da ceni njihovu iskrenost, i da takva vrsta muškaraca možda postoji negde u dalekom svemiru, ali na Zemlji svakako - ne...;

Neke izuzetno iskrene žene priznale su da je veliki ćelavi kopljanik tim potrebniji što je njihova mentalna konfuzija veća, odnosno, međunožna osetljivost manja;

80% muškaraca objavilo je da imaju mali penis, ili tek prosečan, ili da su jednostavno nezadovoljni svojom seksualnošću na već neki od načina, kao i to da bi pristali da žive samo još godinu dana, pa i samo mesec dana, ali sa đokicom od četvrt metra, prečnika 6-7cm, višesatnim erekcijama i neograničenom mogućnošću „štrcanja";

50% muškaraca se ispovedilo da je imalo bar neko homoseksualno iskustvo, a 75% njih da bar ponekad mašta o tome, makar u okviru fantazije zvane „orgije";

50% žena priznalo je da njihovi muževi čitaju novine na WC-u (oni sami to nisu bili u stanju jer bi svaki put kada bi pokušali da izgovore ovo priznanje pali u nesvest od stida);

99% ljudi ispovedilo se šapatom da nemaju pojma zašto žive, čemu život, šta je to Bog - mimo slika, želja, fantazija i verovanja, i da im je jedino bitno da uživaju i da ne pate, kao i to da ne razmišljaju o smrti.

I, na samom kraju ovoga vrlo čudnog dana, u minut do dvanaest, Srbi su priznali da možda može biti da problemi koje imaju sa „ostalim" nacijama ne potiču samo od ljubomore, mržnje i zlih namera tih nacija, nego, možda, unekoliko, na neki način, nekim čudom, - i od nekih malih osobinica koje, može biti, oni sami imaju i koje bi, možda, nekako, ako baš sad to sve jeste tako i ako baš mora (a što se mora nije teško - obavili su oni i teže stvari kao Nebeski narod nerada), mogli unekoliko (dobro, evo, priznaju), postupno (al' da se prvo sve proveri i dokaže) da isprave, poprave, očiste ili bace na đubre, uz insistiranje da se potom u Ujedinjanim nacijama i svim verskim institucijama diljem planete objavi deklaracija o kanonizaciji svih Srba, jer samo je potpuno osvećen i osvešćen narod u stanju ovako nešto da učini!

Potom je izbila ponoć, i pepeljugina hvalospevna haljina pretvorila se u rite hude sluškinje, a kočija iz snova u bundevu sa bunjišta..., dok su ploče na grobnicama vampira zaškripale. Sve se vratilo na uobičajene frekvencije. Na jutarnjim vestima će, u vezi jučerašnjih izjava i postupaka, biti demantija i povlačenja reči, do podneva.

Preuzeto sa sajta : www.buditi.com
















Mi smo veseo narod, koji istovremeno ceni pesimizam jer ga smatra otmenim i oslobađa od odgovornosti.
Ako već unapred sumnjate u svoj uspeh, neuspeh će vam lakše pasti jer ste ga mudro predvideli (jel tako tako je).
Mi narod ?

Saturday, July 15, 2006

Svi Gudurčani rođenjem izlaze iz rupe (čiji ćale ima sreće iz wupe kao na slici). I kako je priroda poznata po svom smislu za humor većina teži da se vrati u istu. Muški deo populacije (poznat po upornosti) je razvio razne tehnike (neuspešnog) ulaženja u rupu, čija upražnjavanja često izazivaju tzv. oplodnju, koja zatvara krug time što opet neko izađe iz rupe. Što bi rekli Guduraši : "Brena je Brena, dvaput je dvaput al' crnkinja je crnkinja". Sa druge strane, za ženski deo populacije postoji običaj kad su dobre i poslušne da im se kaže: "Mr'š u pizdu materinu" (što u Guduri nije psovka kao u ostalim delovima planete već znači "idi tamo gde ti je toplo i lepo"). I pošto su one te koje poseduju to parčence raja, a muški se mogu unutra vratiti samo do jaja, priča se naravno tu ne završava već naprotiv odatle počinje i širi dalje. Iz priče nastaju dela (i nedela) kao što su: kopanje rupa u zemlji i nalaženje vode (u Guduri to zovu BUNAR), za svaku voćku koju hoće da posade oni iskopaju rupu, čak i miševi kad beže od mačaka beže u rupu. Da ne nabrajamo dalje ali to seže toliko da postoji toliko vrsta rupa (više nego eskimskih naziva za sneg) da je to stvarno prevršilo svaku meru. Rupe su pokrile skoro sve pojmove i pojave u njihovim životima (i van njih) : crne rupe (astronomija), ozonske rupe (ekologija), rupe u glavi (medicina-psihologija), rupe u zakonu (pravna država), rupe na situ (prehrambena tehnologija i svadbarstvo), rupe na bušnim gumama (vulkanizerstvo-deo nauke o fluidima), rupice na bradi (manekenstvo i seksipil), čak je po verovanju Gudurčana i jabuka koju je Eva dala Adamu imala rupu (od crvića majku mu, a oni mislili zmija) te je kasnije Adam to asocirao sa svojim crvićem i naravno njenom rupom (na jabukastoj iliti kruškastoj zadnjici). Tako kontajući ukapirao da crvić voli rupu i mislim šta reći ...(ostatak priče je već poznat svima).
Bilo kako bilo prolazeći i provlačeći se po raznim rupama na kaju dolazimo i do poslednje rupe u životu Gudurčana. Ona je prosečno dužine 2m, širine 1m (u zavisnosti koliko je ko imao sreće da naraste), dubina je različita u odnosu na sastav terena i koliko je voda blizu površine. I kako to biva u životu i smrti, kako te niko ne pita kada, ni iz koje (čije) hoćeš rupe da izađeš, tako te niko ne pita kada ni u koju hoćeš rupu (ni kada hoćeš) da se vratiš. Ali ima raznih perspektiva i ugla gledanja što reče neki pametnjaković "Život je pičkin dim, iz ugla smrti. Smrt je pičkin dim iz ugla života."
Eh, što bi rekli Guduraši (cepajući znojavo degenče ispred prodavnice) : Život je čudo a onda umreš... Eto šta ti je život...
Ajd' sad zbogom...(i stvarno odoše s'Bogom)...


Thursday, July 13, 2006




Kada dunu Vetrovi promena,

neki grade zidove,

neki vetrenjače.

A Ludi Zmaj i Snebivljiva Aždaja

konačno mogu da rašire svoja krila.
Da, da, nekada je bilo ovako.
Slavili su se rođendani, pravile žuraje i ostalo.
A DJ je ozbiljno shvatao svoj poziv.
Pogotovo mali Nena ... i njegova e k i p a ...

Житије Деспота Стефана

Константин Филозоф Житије деспота Стефана Лазаревића Житије и подвизи увек спомињанога, славнога, благочастивога господина деспота Стефа...